Balada o ćaćinom satu

Oliver Dragojević

Em      Emmaj7 Em7 Em6         D
Ćaća je jema,      sat u malom džepu,
D       C              G     H7
Takvoga sata nima više niko,
Em          Emmaj7 Em7 Em6         D
Iz njeg’ se vrime,     razlilo ka’ mliko,
D        A      F#7         H7
Ka’ vino ća je, uteklo svom čepu.


Kad’ bi ćaća zasta, da otare čelo,
I sat bi stâ’, i mudro bi muča’,
Nije jema’ srca, da odbroji uru,
Čoveku ća sidne, da umoran ruča!

Em         A                D
Na ćaćinom satu, briše se i gubi,
D          C                 H7
To vrime u zlatu, i ti prsti grubi,
H7       Em Emmaj7 Em7 Em6       D
To vrime u zlatu,  taj led ća se kreće,
D          A     F#7        H7
Na ćaćinom satu, vratiti se neće!

PRVA STROFA ....

Ćaća se moga i bez sata snaći,
Po icu maški, po jugu u zraku,
Ali more biti, ćutija se jači,
Sa satom ća je svitlija u mraku!

REFRAIN: ......

Pričaju judi, starili su skupa,
Sat je bio srce u ćaćinom tilu,
I nije se znalo, ća to šuška, lupa,
Ća to tira naprid, vrilu krv kroz žilu!

Sve dok nisu oba, ostali bez glasa,
Sve dok nije zemlja, rekla zadnje slovo,
Još se nije znalo, ća je puklo, stalo,
Jer na njima sve je bilo još ka’ novo!