Transpose:
0
Auto-scroll:
3
Nadalina
Oliver Dragojević
Glazba: Zdenko Runjić, Split 1980. Stihovi: Jakša Flamengo Ovo van je štorija o Nadalini. More bit da vi znate Nadalinu, ha? A ha, sva puca od lipote. A jema je da van pravo rečen, ća i vidit, šmantrala bi ona i većega muškardina di neće ovakoga karonju ka ća san ja, a najškole kad pere noge u dvor, ajme!! G D7 Kad Nadalina noge toča, svi dvora u maštilu, G Jo ke beleca ka finoća, in šentja mladost cilu. G7 C Svi gledadu u noge bile, uz bačve karantile, C G D7 G Jer slaja je od zrilog voća, kad Nadalina noge toča. G7 C G D7 G Nadalina, Nadalina, da si moja Nadalina, G7 C G D7 G Jemala bi muškardina, Nadalina, Nadalina. Joj da mi je onoga slatkoga od fešte: rožade, galetine, mandulati, torte, krokanti, ... Ni ništa slaje od slatkoga, more bit da je samo slaja Nadalina. Cili dvor zamiriši i poludi kad ona pravi slatko, ajme!! Kad Nadalina misi slatko, u dane ispred fešte, Jo da je vidin bar na kratko, ća skriva ispod vešte! Jer slatka je ka cukar fini, dok leti po kužini, I rado bi je jemo svatko, kad Nadalina misi slatko! Jaja se to cili svit zna moredu na milijun mali na in sprajat: i u šorbuli i na joko, sirova, more ih se i u tvrdo i u meko i u gusto i u ritko, i sa svom mogu om spizom mutit, al' kad Nadalina muti jaja ka i špatije, to vam je prava fešta od jaji, ajme!! Kad Nadalina muti jaja, zamuti pamet svima, I svakim danom sve je slaja, ko bucaj dobrog vina. Na sebi jema sve nalige, iz ćaćine butige, I svi je želu bez retaja, kad Nadalina muti jaja. E vaja poj leć, finila je i ova. Al kad Nadalina gre leć, do parika da svit počiva u cviću, ma da mi je koji put vidit kako se ona uvučuje u posteju, kako ona sva miriše. Noć zasvitli, cvrčki počnu pismu... Nadalina, Nadalina... Kad Nadalina gasi sviću, kraj otvorenih škura, Jer lito je i sve u cviću, al’ malo noćni ura. Pod poništru kad momci stanu, i napravu galamu, Da požele joj pismon sriću, kad Nadalina gasi sviću. C G D C D G Nadalina, Nadalina, bit’ ćeš moja Nadalina!